Ja ću priznati da je većina mojih razgovora s drugima na mreži. I cvrkut. Tekst sam (malo). I e-mail. blog sam. I FaceTime. I Skype. Čudim se da još uvijek znaju kako upravljati telefon. Čak i sa svojim najboljim prijateljem koji živi više od sat vremena daleko, sam tekst i email. Naši rasporeda rijetko rade za telefonske razgovore, pa on-line oni trebaju učiniti. Sada, molim te, nemoj me krivo shvatiti, volim licem u lice rasprave, a izaći i upoznati ljude često, ali internet je još uvijek moj razgovor spas da tako kažemo.

I kao odrasla osoba, to radi za mene, ali pitam se o učenicima. Volim pomoću tehnologije u razredu, i osjećam se vrlo sretan da toliko učenika donijeti svoje uređaje kako bi se omogućilo još veću uporabu tehnologije. U razredu se tehnologija koristi za učenje. Da, koristimo mnogo društvenih medija, ali sam stvarati te račune, mogu prijaviti u njih i studenti rade sa mnom da ih koriste. Pokušavam da se model odgovarajuće korištenje tih alata, a od onoga što sam vidio u učionici kontekstu to dobro radi.

No, to je jedna stvar da koriste tehnologiju za učenje, a druga je stvar da ga koristiti za osobne interakcije. Kao odrasla osoba, naučio sam kako se nositi s online interakcija koje me smetaju. Ako sam dobiti e-mail koji me je uznemirila, ja označili kao nepročitanu, potrajati neko vrijeme, razmislite o svom odgovoru, pisati, dobili par drugih ljudi za čitanje, a zatim ga poslati. Time pomaže! Također sam donositi odluke da se ponekad nazivaju ljude umjesto da ih piše, i znati kada jedan telefonski poziv ili licem u lice razgovor je bolje nego online jedan, traje neko vrijeme za shvatiti. Hej, još su brojni blogu koji sam napisao, uredio i odlučio napustiti u obliku nacrta na neodređeno vrijeme ... ili čak i za brisanje. Ponekad samo proces pisanja bilo dovoljno. Znajući kako odraziti nakon što prolazi kroz proces, i odluči što je utjecaj će biti nakon što pritisnete "Objavi", također je nešto što treba vremena (i mislim da dobiva lakše s godinama i iskustvom).

I to je stvarno za svih ovih razloga koje sam stvarno bih razmisliti o da studenti koriste društvene medije (bilo kod kuće ili u školi) bez pratnje odrasle osobe ovog ... UVIJEK! Postoje razlozi da Instagram, Twitter, Facebook, MSN i imaju dobno ograničenje od najmanje 13 godina. Pogriješi online ponekad može imati još veće posljedice nego što ih na telefon ili osobno. Postoji zapis o svim ovim raspravama i ovaj rekord lako mogu biti uhvaćeni s fotografijom ili screenshot. Onda to može biti objavljena i dijeli u bilo kojem broju mjesta, a posljedice su ogromne! Ne kažem da je to panika ljudi, ali samo da bi svi svjesni zašto možda je bolje pričekati da se osobno uključen u društvenim medijima.

Mislim da studenti trebaju sigurno mjesto za griješe, a ja ne znam da su društveni mediji pruža ovo sigurno mjesto. Čak i sada kao odrasla osoba, ja sam nerado koriste Facebook (i uopće ne imati račun) zbog mog straha da je označena na nešto što drugi imaju. Želim biti u kontrolu nad vlastitom digitalnom trag, i mislim da mi uvijek treba biti svjestan postavke privatnosti, a što ćete podijeliti, gdje is kim. Dakle, ne smeta mi što je nekoliko šaljivih tweetove svakog jutra o mom izboru kavu ili parking vještina (ili nedostatka istih), ali ovo je mjesto gdje želim da se moj društveni mediji privatni život do kraja.

Možda nam je potrebno više iskrene razgovore s učenicima o tome što alati oni koriste, kako oni sebe prikazivali on-line, te što treba učiniti kada se pojave problemi. Znam da sam mnogo razgovora i aktivnosti na početku godine (s akademskom fokus), ali što je s obzirom na početnu komponentu? Kako bi se učenici sigurno napraviti greške i naučiti od njih? Kada je riječ o djeci, treba offline društveni život biti način da ide (barem za ništa ne škola ke)? Što ste pokušali i što predlažeš? Volio bih čuti vaše mišljenje!

Aviva